Uvođenje AI agenata u firmu nije pitanje modela — nego pitanja: šta sme sam, šta traži odobrenje, kako se meri da radi isto, i kako se to dokaže kad te neko pita.
Mapa rizika po AI Act-u, inventar onoga što AI već radi u firmi, i evaluacija agenta na realnim zadacima. Dobijaš dokument, ne slajdove.
Agent sa nivoima autonomije (šta sme sam, šta traži odobrenje), log svakog koraka, fallback kad model pogreši, veza sa tvojim sistemima.
Periodične evaluacije, praćenje drifta, izveštaj za upravu i pravnu službu. Kad kvalitet padne — znaš isti dan, ne za kvartal.
Cene su javne da znaš red veličine pre razgovora. Konačna ponuda zavisi od broja procesa i sistema koje agent treba da dotakne.
Agent koji jednom odradi zadatak nije sistem. Sistem je kad isti zadatak odradi isto i kad se to meri svaki put.
Za visokorizične primene treba dokumentacija, nadzor i zapisi. To se ne piše unazad — gradi se u sistem.
Jedan pogrešan odgovor klijentu ili jedan izmišljen podatak u izveštaju košta više nego cela procena.